Kada su na kraju akcije prikupljanja pomoći svedeni
svi računi, ispostavilo se da je najveći dobrotvor bio Miloš
Jaćimović, hodočasnik Svetih mesta u Svetoj zemlji koju je pohodio
još pre prvog svetskog rata. Ni pre a ni kasnije poklone tolike vrednosti
Kalmici nisu dobili ni od koga drugog. Kada je 17.juna 1940. godine umro
ovaj plemeniti i darežljivi čovek na njegovoj sahrani su masovno sudelovali
i Kalmici. Na sahrani je bio i bakša Umaljdinov koji se u ime beogradske
kolonije oprostio sa pokojnikom kao sa "kalmičkim velikom dobrotvorom"
|
Sa početkom radova na domu se nije oklevalo pa je celo leto iskorišćeno za gradnju. Kalimici su, naime, očekivali da će do septembra radovi biti potpuno završeni i da će u novom hramu odmah moći da se vrši bogosluženje. Radovi su, međutim, kasnili. Do početka oktobra zgrada je uglavnom bila završena i stavljena pod krov. Tada je ponestalo para pa su se Kalmici obratili sa molbom Opšini grada Beograda koja im je izašla u susret. Do početka decembra su i preostali radovi bili završeni pa su u hram prenete relikvije koje su se dotad nalazile u zakupljenim sobama u Metohijskoj ulici br.51 |
Sadržaj > Izgradnja hrama > Veliki dobrotvori |