U čitavom budističkom svetu nema poznatijeg simbola
od "Točka Učenja". ![]() Tokom 1944. godine posetio sam budistički hram Kalmika u Beogradu. Srbi su ga zvali "kineska crkva" ili "budistička crkva". Kada se pitao ljude gde se hram nalazi, oni mi spremno odgovoriše: "u Budističkoj ulici, naravno!". Već izdaleka sam opazio beli hram iznad male kolonije Kalmika. Hram je građen u istočnjačkom stilu i nalazi se na rubu jugoslovenske prestonice. Iza jednostavne spoljašnjosti hrama nisam očekivao umetničku riznicu, a nad vratima dvorišta ![]() U krilu pored hrama živi kalmički sveštenik. Ljubazno me je pozvao u svoj mali stan gde je pripremio topao prijem. Srdačan je bio razgovor koji sam imao sa sveštenikom: pričao mi je o dogodovštinama Kalmika tokom dugog putovanja od Dona do Dunava. Potom mi je pokazao nekoliko malih ali urednih kuća obližnjih Kalmika, kao i jednu stariju ženu koja je tkala. I ona mi je pričala o mukama i teškoćama kroz koje su prošli tokom dugog putovanja. Vratili smo se u sveštenikov stan a odatle smo ušli u hram kroz vrata sa strane, pravo kroz sobu za sastanke. Bio sam zaista iznenađen kada sam video mnoge slike, statue i druge relikvije poređanje naspram glavnog ulaza - dakle na strani oltara, premda, naravno, u budističkim hramovima "oltara" zapravo i nema. Sa tog mesta gledate kroz glavni ulaz na jug kao i u svim tibetanskim hramovima. Sa spontanom ljubaznošću kalmički sveštenik mi je sve pokazivao i tumačio. |
Sardžaj > Poseta dr. Klara (1944) > Reportaža (1.deo) |