Tri puta dnevno su sveštenici držali službu i molili se za dobrobit čovečanstva i svojih sunarodnika. Tim službama su obično prisustvovale žene i predškolska deca - odrasli su bili na poslu, a deca u školama. Na velike praznike, međutim, hram nije mogao da primi sve vernike. Zbog toga su tokom 1934/35. Kalmici tražili i dobili dozvolu za prepravku hrama. Obimne prepravke koju su hteli da izvrše bile su veoma skupe pa su se svele samo na doziđivanje ulaza i oltarskog dela. Time su uspeli da prošire hram za 38 kv.m. (izmene su obeležene crvenom bojom na samom planu) (plan reprodukovan uz dozvolu Istorijskog
Arhiva Beograda)
|
Kliknite na sliku
da bi videli uvećan plan ili pogledajte
detalje
plana.
U poređenju sa hramovima koje su podizali u svojoj otadžbini, hram u Beogradu je bio mali i skroman. Inače, u arhitekturi hramova Kalmika bila je prisutna tradicija drvenih zgrada, a tek od kraja 18. veka se gradilo od cigle i kamena. Pored stalnih svetilišta, Kalmici su imali i manja pokretna svetilišta u jurtama. |
Naredna tema: Desetogodišnjica
hrama
Povratak na sadržaj