U sredini hrama, u otvoru visoke kupole, pod velikim
baldahinom, visi jedno veliko okruglo ogedalo, takođe veliki simbol (Učitelj
Buda veli:" Kao što vi sebe vidite u ogledalu onakvi kakvi ste, beli ili
crni, tako vas potpuno vidi i Buda"). Na zidovima ima još dosta slika poslednika
Bude. Među njima i slika najvećeg svetskog osvajača Mongolca Džingis-Hana.
U hramu visi dosta obojenih ukrasa. Obojena okna na hramu doprinose sa
svoje strane stvaranju atmosfere jednog hrama.
Osvećenje
Pred početek obreda osvećenja (u 12 i po časova)
hram su ispunili gosti i Kalmici (ovi su se na vratima opasivali oko struka
pojasevima i šalovima). Sveštenici ("bakše"), odeveni u žutu svilu, i jedan
mlađi (nešto što odgovara našem đakonu), odeven u crvenu svilu - seli su,
prekrstivši noge, za ona dva stočića na kojima su paunova pera, zvoncad
i knjige, uz zid hrama. Šapućući, iz samog grla i kroz nos, čitali su oni
monotono molitve, svi zajedno, praveći gestove rukama. S vremena na vreme
menjali su visinu tona, i često udarali u zvoncad. Ponekad je jedan "bakša"
škropio hram paunovim perom. Verni su dobili žito koje su posle jedne molitve
prosuli po hramu. Hram je bio namirisan nečim što se, kao tamnjan, dimilo.
Obred je trajao pola časa.
Uz hram je sazidan i stan za sveštenike. Jedno
odelenje služiće za kulturno-prosvetne potrebe. Nameravaju da otvore iduće
godine i školu, ako to odobri Ministarstvo prosvete. Duhovni vođ kolonije
je jedan vrlo kulturan Kalmik, g.dr. Erendžen Hara Davan.
(Politika,
13.12.1929.) |